Razumijevanje hard forka
Hard fork (ili hardfork) u blockchain tehnologiji radikalna je promjena mrežnog protokola koja prethodno nevažeće blokove i transakcije čini valjanima ili obratno. Hard fork zahtijeva od svih čvorova ili korisnika nadogradnju na najnoviju verziju softvera protokola.
Hard fork nastaje kada čvorovi najnovije verzije blockchaina više ne prihvaćaju stariju verziju(e) blockchaina, što stvara trajno odstupanje od prethodne verzije blockchaina.
Dodavanje novog pravila kodu u biti stvara račvanje u lancu blokova: jedan put slijedi novi, nadograđeni lanac blokova, a drugi put nastavlja duž starog puta. Općenito, nakon kraćeg vremena oni na starom lancu shvatit će da je njihova verzija blockchaina zastarjela ili irelevantna i brzo će se nadograditi na najnoviju verziju.
Razlozi za hard fork
Postoji niz razloga zašto razvojni programeri mogu implementirati hard fork, kao što je ispravljanje važnih sigurnosnih rizika koji se nalaze u starijim verzijama softvera, za dodavanje novih funkcija ili poništavanje transakcija. Primjerice, Ethereumov blockchain stvorio je hard fork da bi poništio hakiranje decentralizirane autonomne organizacije (DAO-a).
Zajednica Ethereuma nakon hakiranja gotovo je jednoglasno glasala za hard fork radi poništavanja transakcija kojima je anonimni haker izvukao desetke milijuna dolara te digitalne valute. Taj hard fork također je pomogao vlasnicima DAO tokena da dobiju svoja ether (ETH) sredstva natrag.
Prijedlog tog hard forka nije baš raspetljao povijest transakcija te mreže. Umjesto toga, premjestio je sredstva povezana s DAO-om na novostvoreni pametni ugovor s jedinom svrhom da omogući izvornim vlasnicima da povuku svoja sredstva.
Vlasnici DAO tokena mogli su povući ETH po stopi od približno 1 ETH za 100 DAO. Dodatni iznos tokena ili bilo kojih ethera koji su ostali kao rezultat hard forka povukli su i distribuirali kustosi DAO-a kako bi se osigurala „sigurna zaštita“ organizacije.
Hard fork ili soft fork
Hard fork i soft fork u biti su isti u smislu da kada se promijeni postojeći kod platforme kriptovalute, stara verzija ostaje na mreži dok se nova verzija stvara.
Uz soft fork samo će jedan blockchain ostati valjan dok korisnici usvoje ažuriranje. Dok s hard forkom i stari i novi blockchain postoje jedan pored drugog, što znači da se softver mora ažurirati kako bi radio prema novim pravilima. Oba forka stvaraju podjelu, ali hard fork stvara dva blockchaina, dok soft fork treba rezultirati jednim.
Uzimajući u obzir razlike u sigurnosti između tvrdih i mekanih forkova, gotovo svi korisnici i programeri zahtijevaju hard fork, čak i kada se čini da bi soft fork mogao obaviti posao. Revizija blokova u lancu blokova (blockchainu) zahtijeva ogromnu količinu računalne snage, ali privatnost dobivena hard forkom ima više smisla nego da se koristi soft fork.
