Smješteno u jednoj od hidroelektrana na rijeci Hrazdan, rudarsko postrojenje dobiva električnu energiju izravno iz visokonaponske mreže i koristi infrastrukturu lokacije za napajanje kontejnera. Predstavnici platforme primijetili su da bi se ECOS mogao proširiti na dodatnih 200 MW čiste električne energije.
Usporedbe radi, berlinska geotermalna elektrana u Salvadoru daje 1,5 MW od 102 MW koje proizvodi kripto rudarima, dok je Greenidge Generation u blizini obale jezera Seneca u državi New York trebala proizvesti oko 44 MW.
S obzirom na kontroverzna kretanja s regulacijom kripto rudarenja u regiji Zajednice neovisnih država (CIS) – zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza – možda je krajnje vrijeme za procjenu industrijskog potencijala ove postsovjetske republike, koja se uzdiže 1850 metara iznad razine mora.
Skroman publicitet
Najsigurnija činjenica o Armeniji u vezi s kripto je da nema puno informacija iz zemlje. Godine 2018. Armensko udruženje blockchaina pridružilo se svojim kolegama iz Švicarske, Kazahstana, Rusije, Kine i Južne Koreje u podnošenju zajedničke tužbe protiv tehnoloških divova kao što su Google, Twitter i Facebook zbog zabrane oglašavanja povezanog s kriptom.
Iste godine, premijer Nikol Pashinyan i drugi najviši dužnosnici navodno su prisustvovali ceremoniji otvaranja nove rudarske farme koja se reklamira kao jedna od najvećih na svijetu. Prema procjenama lokalnih medija, oko 50 milijuna dolara uloženo je u stvaranje pogona s 3000 strojeva za rudarenje bitcoina (BTC) i Ethera (ETH) i planiranim kapacitetom od 120 000 u budućnosti.
Farma je zajednički pothvat velikog armenskog konglomerata Multi Group, koji su osnovali biznismen i političar Gagik Tsarukyan i kontroverzne međunarodne rudarske tvrtke Omnia Tech. Nikakve novosti o radu farme nisu dospjele na medijski radar od samog otvaranja priopćenja za javnost.
Možda najvažniji i javno vidljiv razvoj u zemlji od tri milijuna stanovnika bio je neuspjeh nastojanja da se formira zajednički stav o propisima o kriptovalutama od strane Euroazijske ekonomske unije (EAEU). Godine 2021. visoki dužnosnik EAEU-a otkrio je da države članice nisu podržale nedavnu inicijativu za jedinstveni regulatorni okvir za kriptovalute unutar unije.
Iako nema uvida u to koji su točno članovi sabotirali projekt, sam neuspjeh će imati dugotrajan utjecaj na cijelu regiju, jer EAEU ne uključuje samo Armeniju i Bjelorusiju, već i takve rudarske teškaše kao što su Rusija i Kazahstan.
Velike ambicije
Iako nema tragova postojećeg zakonodavnog okvira o kriptu, Armenija je zakoračila na svoj regulatorni put još 2017. formiranjem odbora za blockchain tehnologije. U 2018. lokalno Ministarstvo financija pokrenulo je radnu skupinu pod nazivom JAF Crypto Market Intelligence Unit (JAF CMIU), čiji je zadatak bio proučavanje mogućih regulatornih scenarija.
Iste godine vladinom uredbom osnovana je posebna slobodna ekonomska zona (ECOS) kako bi pomogla privući i razviti blockchain i kripto startupe. Potencijalnim stanovnicima ECOS-a koji se prostire na 2,2 hektara omogućene su financijske pogodnosti nulte stope poreza na dodanu vrijednost (PDV), odsutnosti uvoznih i izvoznih carina te poreznog opterećenja imovine i nekretnina.
Kako stoji na službenoj stranici, ECOS također nudi višenamjenske radne prostore, centar za istraživanje i razvoj, infrastrukturu koja se sastoji od elektrane, podatkovnog centra i rudarske farme s Bitmain opremom. Jedini porez kojem podliježu stanovnici zone je mjesečna uplata poreza na dohodak za zaposlene.
Rudarski kapaciteti slobodne gospodarske zone osigurani su električnom energijom iz termoelektrane Hrazdan, smještene u planinskom području Armenije s niskom prosječnom godišnjom temperaturom, što je čini povoljnom za smanjenje troškova hlađenja.
Govoreći za Cointelegraph, voditeljica marketinga ECOS-a Anna Komashko navodi potonju činjenicu kao ozbiljnu prednost, aludirajući na nedavne probleme za rudare u Teksasu nakon žestokog toplinskog vala. Kako ona precizira, trenutno je 60% od 260.000 korisnika armenskog objekta iz Sjedinjenih Država i Europe.
Planina rudarenja?
Armenija posjeduje najmanje dva velika rudarska postrojenja, od kojih se jedno reklamira kao najsuvremenije na svijetu. Vlada zemlje također se čini umjereno prijateljskom prema kripto, iako bez postojanja bilo kakvog konkretnog zakona. No je li to dovoljno da se zemlja smatra posebno privlačnom za ulaganja?
Možda bi čimbenici kao što je uspon zemlje u rejtingu transparentnog upravljanja, velik broj IT stručnjaka koji su napustili Rusiju i prirodna sklonost privlačenju visokotehnoloških i uslužnih poduzeća u nedostatku značajne teške industrije također mogli Armeniji donijeti korist.
No, kod kripto rudarenja odlučujuća je ipak sfera materijalnog, odnosno ukupnog energetskog profila zemlje. Podaci iz studije istraživačke grupe DEKIS sa Sveučilišta Avila iz 2021. svrstavaju Armeniju na 56. mjesto na globalnoj ljestvici potencijala za rudarenje kriptovaluta.
Sama pozicija nije preniska – na primjer, sa svim svojim golemim ambicijama, El Salvador zauzima tek 73. mjesto. Kazahstan, koji je nakratko postao glavno odredište za kineske rudare, nalazi se na 66. mjestu, a Iran na 115. mjestu.
Ali što je još zanimljivije, po svom potencijalu, Armenija nadmašuje susjednu Gruziju (83.), koja se etablirala kao rudarsko središte i do 2018. zauzimala drugo mjesto u svijetu po profitabilnosti rudarenja Bitcoina (BTC).
Vezanost za Rusiju
Međutim, netko bi mogao dovesti u pitanje samo izvješće DEKIS-a jer, prema njegovim podacima, obje planinske zemlje posjeduju gotovo nultu količinu obnovljive energije (0% u slučaju Gruzije, 0,1% u Armeniji, da budemo precizni). Govoreći za Cointelegraph, analitičar Arcane Researcha Jaran Mellerud izrecitirao je potpuno različite brojke:
“U Gruziji se 75% električne energije proizvodi hidroenergijom, dok je taj broj u Armeniji samo 31%”, kaže Mellerud. Ove brojke, vjeruje Mellerud, čine veliku razliku za potencijalne rudare koji prirodno traže jeftiniju energiju.
Dok hidroenergija ima gotovo nulti granični trošak proizvodnje, prirodni plin i nuklearna energija, koji još uvijek čine većinu opskrbe električnom energijom u Armeniji, mnogo su manje prikladni za upotrebu.
Do 2021. godine cijena kilovatsata (KWh) energije u Armeniji iznosila je 0,077 dolara, što je relativno niže nego na razvijenim tržištima (uzmimo primjer 0,372 dolara u Njemačkoj ili čak 0,15 dolara u Sjedinjenim Državama), ali još uvijek više nego u Kazahstanu ( 0,041 USD), Uzbekistanu (0,028 USD) ili Iranu (0,005 USD).
Prema profilu zemlje Međunarodne agencije za energiju (IEA), Armenija uvelike ovisi o Rusiji u pogledu potrošnje, odatle uvozi oko 85% svog plina i sve svoje nuklearno gorivo. Sve u svemu, oslanja se na uvoz goriva iz jedne zemlje za proizvodnju gotovo 70% svoje električne energije, što izaziva zabrinutost zbog raznolikosti opskrbe.
Kao što sugerira izvješće OCCRP -a, čak i sve veći broj malih hidroelektrana osiguravao je samo 9% potrošene energije do 2013., a znanstvenici za zaštitu okoliša izrazili su zabrinutost zbog ugrožavanja vodne ravnoteže lokalnih rijeka od tih postrojenja. (cointelegraph.com)
