DeFi je pristup koji se temelji na blockchainu za pružanje financijskih usluga koje se ne oslanjaju na centralizirane posrednike, već umjesto toga koriste automatizirane programe. Ovi automatizirani programi poznati su kao pametni ugovori te omogućuju korisnicima automatsku trgovinu i premještanje imovine na blockchainu.
Protokoli u DeFi prostoru uključuju decentralizirane mjenjačnice (DEX-ove), platforme za pozajmljivanje i posuđivanje te farme prinosa. Budući da nema centraliziranih posrednika, korisnicima je lakše i brže uključiti se u DeFi ekosustav, ali ujedno postoje i povećani rizici. Ovi rizici uključuju ranjivosti u bazi koda protokola, pokušaje hakiranja i zlonamjerne protokole.
U kombinaciji s velikom volatilnošću kripto tržišta općenito, ovi rizici mogu otežati DeFi-ju da postigne široko prihvaćanje kod prosječnih korisnika. Međutim, kreativna zaobilazna rješenja i napredak u prostoru blockchaina mogu riješiti te probleme.
Regulatorna pitanja vezana uz DeFi
Regulacija može koristiti DeFi prostoru, ali je također u sukobu s temeljnim načelima decentralizacije. Decentralizacija znači da protokol, organizacija ili aplikacija nemaju središnje ovlaštenje ili vlasnika. Umjesto toga, protokol je izgrađen s pametnim ugovorima koji izvršavaju svoje glavne funkcije dok više korisnika komunicira s protokolom.
Na primjer, pametni ugovori brinu se o ulozima i zamjenama na DEX-u, dok korisnici osiguravaju likvidnost za trgovinske parove. Što regulatori mogu učiniti kako bi spriječili anonimni tim da napumpa vrijednost tokena prije povlačenja likvidnosti iz DEX-ova, inače poznato kao rug-pulling ? Zbog decentralizirane prirode DeFi ekosustava, regulatori će se suočiti s izazovima u pokušaju postizanja određene razine kontrole unutar prostora.
Unatoč izazovima, regulacija nije potpuno izostala. U četvrtom tromjesečju 2021. Radna grupa za financijsko djelovanje objavila je ažuriranu verziju dokumenta s uputama za virtualnu imovinu. Ažuriranje je opisalo kako se programeri DeFi protokola mogu smatrati odgovornima u krizi. Iako je protokol automatiziran i decentraliziran, osnivači i programeri mogli bi se nazvati pružateljima usluga virtualne imovine (VASP). A ovisno o državi u kojoj se nalaze, možda će ih također trebati regulirati.
Nadalje, što se tiče regulacije unutar DeFi-ja, platforme također mogu izgraditi protokole koji su u skladu s regulatornim zahtjevima. Na primjer, Phree je platforma koja gradi decentralizirane protokole uzimajući u obzir regulatorna pitanja gdje je to moguće. Jedan od načina na koji to čine je suradnja s tradicionalnim financijskim subjektima na izgradnji DeFi protokola koji ispunjavaju zahtjeve standardne regulative.
To bi podrazumijevalo dodavanje procesa kao što su Know Your Customer (KYC) i provjere protiv pranja novca na DeFi platformama kao što su DEX-ovi i platforme za pozajmljivanje ili posuđivanje. Osim toga, usklađivanje tradicionalnog financiranja (TradFi) s DeFi ekosustavom pomoglo bi širenju njegovog usvajanja zbog dominacije organizacija u TradFi prostoru.
Ajay Dhingra, voditelj istraživanja u Smart Exchange Unizenu, rekao je za Cointelegraph: “Neusklađenost s tradicionalnim financijskim ekosustavom jedan je od glavnih izazova. Postoji potreba za povezivanjem regulatornog okvira s on-chain identitetima i regulatornim izvješćivanjem u stvarnom vremenu kako bi DeFi postao dostupan financijskim institucijama koje posluju u bilijunima.”
Sigurnosni problemi unutar DeFi ekosustava
Sigurnosna pitanja glavna su briga unutar DeFi sektora, a zlonamjerni akteri u prostoru iskorištavaju ranjivosti unutar protokola za premošćivanje i decentraliziranih aplikacija (DApps).
Adam Simmons, glavni strateški direktor RDX Worksa , graditelja Radix protokola kaže kako je “prljava tajna DeFi-ja trenutno da cijeli skup tehnologije javne knjige ima ogroman broj poznatih sigurnosnih problema, kao što je pokazano s milijardama dolara izgubljenih u hakiranju i iskorištavanju u posljednjih nekoliko godina.”
Sukladno tome, iskorištavanje ranjivosti i dalje se konstantno događa u DeFi prostoru. Nedavno je s Nomad mosta ukradeno 160 milijuna dolara. A procjenjuje se da je samo ove godine iz DeFi protokola ukradeno sredstava u vrijednosti od 1,6 milijardi dolara . Nedostatak sigurnosti unutar DeFi prostora čini manje vjerojatno da će se novi korisnici uključiti te obeshrabruje ljude koji su postali žrtve iskorištavanja protokola.
Kako bi se riješio ovaj problem, potrebno je staviti veći naglasak na protokole provjere unutar prostora kako bi se otkrile ranjivosti prije nego što ih hakeri mogu iskoristiti. Već postoje platforme poput CertiK-a koje provode revizije protokola temeljenih na blockchainu provjerom koda pametnog ugovora, tako da je to dobar početak. Međutim, industrija mora vidjeti pojačanu reviziju DApp-a prije nego što počnu raditi kako bi se zaštitili korisnici u kripto prostoru.
Problemi s korisničkim iskustvom
Korisničko iskustvo (UX) još je jedna potencijalna prepreka za korisnike koji se žele uključiti u DeFi ekosustav. Način na koji ulagači komuniciraju s novčanicima, burzama i protokolima nije jednostavan intuitivan proces, što dovodi do toga da neki korisnici izgube svoja sredstva zbog ljudske pogreške. Na primjer, u studenom 2020. trgovac je potrošio 9 500 USD u naknadama da bi izvršio trgovinu od 120 USD na Uniswapu radi nepoznavanja platforme.
U drugom primjeru, nezamjenjivi token (NFT) vrijedan 1,2 milijuna dolara prodan je za manje od centa kada ga je korisnik naveo za prodaju po 444 wei (najmanja podjedinca Ethera) umjesto 444 Ether (ETH). Ovi primjeri poznati su kao pogreške debelog prsta, gdje korisnici gube novac zbog pogrešaka koje naprave prilikom unosa vrijednosti za cijene ili transakcijske naknade. Kako bi DeFi bio široko prihvaćen od strane masa, proces mora biti jednostavan za obične, svakodnevne korisnike.
Međutim, to trenutno nije slučaj. Kako bi koristili DeFi aplikaciju, korisnici moraju posjedovati neskrbnički novčanik ili novčanik u kojem kontroliraju svoje, privatne ključeve. Također trebaju sigurnosno kopirati frazu za oporavak i čuvati je na sigurnom mjestu. Prilikom interakcije s DApp-om, korisnici moraju povezati svoj novčanik, što ponekad može biti komplicirano, posebno kada se koristi mobilni novčanik.
Osim toga, prilikom slanja ili primanja plaćanja, korisnici moraju kopirati adrese uključene u transakcije, a u nekim slučajevima moraju unijeti naknada koju žele potrošiti na transakciju. Ako korisnik ne razumije ovaj postupak, mogao bi upotrijebiti nisku postavku naknada i satima čekati da mu se transakcija pošalje jer je naknada tako niska.
Proces postaje još složeniji kada se radi s tokenima izgrađenim na mrežama kao što su standardi ERC-20 i BEP-20. Kada prenosite te tokene, morate platiti transakciju kriptovalutom mreže kojoj pripadaju. Na primjer, ako želite poslati ER-20 token, na primjer, USD Coin (USDC), morat ćete držati ETH u svom novčaniku da biste platili gorivo (naknada za slanje), što dodatno usložnjava transakciju.
Razvojni programeri u DeFi prostoru moraju ekosustav učiniti lakšim za početnike i obične netehničke korisnike u prostoru. Izrada novčanika i DApp-a koji sprječavaju pogreške debelog prsta (automatskim unosom vrijednosti, na primjer) dobar je početak. To je već slučaj s centraliziranim razmjenama, ali to treba unijeti u decentralizirane platforme i neskrbničke novčanike kako bi DeFi sektor rastao. (Cointelegraph.com)
